IV


Kad impuls drevnih posta
galop i mleč
u spoznaju ulih -
tužnu tečnost kroz 
Lepotu i Reč
-
Gle,zanos te igre šibicara,
što sagore do pepela -
Gle,divne opsene zaljubljene u miris,
u putenu slast,
u plač.
-
Gle, ono o čemu nam vajno pevaše
slike u mraku, prekršene zabrane
mamna proleća i pesnici...
Gle, vekovi u nepovrat izgubljeni-
Šta skriva dno tog vrča 
čijom nas vodom Fortuna umiva ?







Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Unported .



Коментари

  1. Анониман16. јун 2011. 14:27

    prelepo je...
    tvoj stil je stil klasika, stvarno. i uvek me podseca na meshu selimovica, ne znam zashto. nema nikakav racionalan razlog, mozda je vishe neka impresija koja se podudara sa mojim primanjem stvari dok sam chitala dervish i smrt :)
    poslednja strofa najlepsha.

    ОдговориИзбриши
  2. Nije mi Meša uzor, ali i ja sam uživala čitajući tu knjigu :)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар