Misao - M.Nastasijević

1
Tišinom čudno
sve mi zasvetli,-
krilata pohodi me ona.

Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.

2
Raduj se,
svemu si spona,
pokoji u tebi svi žive.

I duša
tuzi što sklona;
i prazninom što
dani zasive, -
u pohode to sprema ti se ona.

3
I čudom,
u neprohod me spletu,
putanje isprave se krive;
i radosnica suza
orosi me kam.

4
I kroz golet me, u mahu,
dah zastruji aprila.

U samoći to
ne ostadoh sam;

tajno je kroz potaje moje, znam
njena noga bila.

5
I nespokoji
u pokoj svi ožive.

Sa bezdan, sa izvora
poteku vode svete.

Blage od srca srcu
vesti polete.

6
Mreži to, i pauku,
zlosluti što je plete,
prisniva se svila.

Duši to,
svetli za let,
tajno izrastaju krila.

7
Tišinom čudno
sve mi zasvetli, -
krilata pohodi me ona.

Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.


Коментари