1
Tišinom čudno
sve mi zasvetli,-
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
2
Raduj se,
svemu si spona,
pokoji u tebi svi žive.
I duša
tuzi što sklona;
i prazninom što
dani zasive, -
u pohode to sprema ti se ona.
3
I čudom,
u neprohod me spletu,
putanje isprave se krive;
i radosnica suza
orosi me kam.
4
I kroz golet me, u mahu,
dah zastruji aprila.
U samoći to
ne ostadoh sam;
tajno je kroz potaje moje, znam
njena noga bila.
5
I nespokoji
u pokoj svi ožive.
Sa bezdan, sa izvora
poteku vode svete.
Blage od srca srcu
vesti polete.
6
Mreži to, i pauku,
zlosluti što je plete,
prisniva se svila.
Duši to,
svetli za let,
tajno izrastaju krila.
7
Tišinom čudno
sve mi zasvetli, -
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
Tišinom čudno
sve mi zasvetli,-
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
2
Raduj se,
svemu si spona,
pokoji u tebi svi žive.
I duša
tuzi što sklona;
i prazninom što
dani zasive, -
u pohode to sprema ti se ona.
3
I čudom,
u neprohod me spletu,
putanje isprave se krive;
i radosnica suza
orosi me kam.
4
I kroz golet me, u mahu,
dah zastruji aprila.
U samoći to
ne ostadoh sam;
tajno je kroz potaje moje, znam
njena noga bila.
5
I nespokoji
u pokoj svi ožive.
Sa bezdan, sa izvora
poteku vode svete.
Blage od srca srcu
vesti polete.
6
Mreži to, i pauku,
zlosluti što je plete,
prisniva se svila.
Duši to,
svetli za let,
tajno izrastaju krila.
7
Tišinom čudno
sve mi zasvetli, -
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dna iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
Коментари
Постави коментар